Zineta Subašić, djevojački Juklo, diplomantica je Karađoz-begove medrese. Njene 355. generacije. Zineta se u proteklom periodu oglasila romanom „Makovi na Sinaju“, čija se prva promocija desila u Stuttgartu, a naredna će biti održana u Mostaru. Stoga smo iskoristili i vrijeme i priliku da porazgovaramo sa našom diplomanticom i tim razgovorom najavimo promociju njenog prvjenca u gradu na Neretvi.

KBM (official):
Esselamu alejkum i hvala vam što ste odlučili govoriti za portal Karađoz-begove medrese!

Zineta Subašić: Mir i Allahov blagoslov neka je i sa vama. Posebna mi je čast i zadovoljstvo odazvati se vašem pozivu i kazati par rečenica za zvaničnu stranicu Karađoz-begove medrese.  

KBM (official):
Vi sa Karađoz-begovom medresom drugujete još od poslijeratnih godina, kada ste u nju zakoračili kao učenica. Šta za vas predstavlja Karađoz-begova medresa i kako biste - danas sa određene distance - okarakterisali njenu ulogu u našem društvu?
Zineta Subašić: To što je Medresa nastala u vrijeme kad su preda mnom bljesnuli različiti životni putevi i kad se u mom djetinjskom mladom biću preplitao spektar djetinjih maštanja, Allahova je milost i vjerovatno rezultat dova nekog od mojih čestitih predaka. Iz toga mogu naučiti kako i koliko Allah stvari "raskloni" da bi prošla Njegova volja, izražena kroz ono"kun fe jekun" (Budi i ono bude!). Medresa je odredila moj pravac kretanja i na tom putu ona me stalno prati i ovaj razgovor to potvrđuje. Imati okrilje na širokim i toplim grudima Medrese, akumulirati njenu uvijek pozitivnu energiju i hraniti dušu i tijelo njenim sočnim životnim sokovima, je privilegija i znači biti odabran negdje u Ezelu. Rekla bih da ona pruža više od vaspitanja i odgoja. I mislim da baš u tom najkritičnijem životnom periodu jedne mlađe osobe nema boljeg rješenja od Medrese. Naravno, kao i mi i Medresa je imala i ima svoj proces odrastanja, zrijenja i razvoja ka boljem i uzvišenijem. Ona je za mene poput "jednog dobrog stabla", iz kojeg stalno niču novi izdanci i polahko se savijaju prema svojoj matici. Molim Allaha, dž.š.,  da nagradi svakog ko je na bilo kakav način doprinio nastanku, rastu i razvoju ovog lijepog i bujnog rasadnika odgoja, znanja i mudrosti.  

KBM (official):
Nakon Medrese desila vam se i riječ... Riječ pretočena u roman "Makovi na Sinaju". O čemu to govorite u romanu i šta je, zapravo, njegova tema?


Zineta Subašić:
Ovo pitanje me podsjetilo na moju uvaženu profesoricu Bosanskog jezika, Jasminu Demirović. Lijepo je ovo pitanje. Kao mladi insani, puni neke naviruće djetinje energije i "svojih rezona" nismo ni svjesni koliko spontano upijemo onog profesorskog. Toga postajemo svjesni tek kasnije. Kada bi ovim senzibilitetom razmišljali o riječi - nizali bi riječi u puno pametniji smisao. S obzirom da u svijetu postoje nijemi ljudi, ne možemo  reći da se riječ podrazumijeva, iako nijemost može imati izuzetno jaku misao i slovo, samo što tog zvuka oni nemaju. Mojoj riječi pokušala sam dati smisao, zvuk i trag, a kakav će odjek biti tek osluškujem. Nekad još u procesu pisanja, od straha odgovornosti, molila sam Allaha, dž.š., da On upravlja mojom mislima, riječima i njenom ehu. Stoga danas o tom manje brinem, iako je knjiga ili roman kao kad hiperaktivno dijete pošaljete u Medresu, u kojoj znate sve profesore. I onda čekate...
Roman "Makovi na Sinaju" govori o riječima. Ideja pisanja je bila upravo komunikacija mene i mojih najbližih. Međutim, kada bi tu formu stavila u okvire romana, bili bi to porodični memoari koji bi opet bili korisni samo internoj sferi. Stoga sam temu prenijela na globalni način komuniciranja, pa sam moj podveleški mak presadila na Sinaj, moje vjersko ubjeđenje poklonila omladini Irana, u nadi da će ga shvatiti. U romanu sam pokušala provući nit porodičnog koda, odnosno svrhe rađanja čovjeka tamo gdje je rođen, misleći na porodicu, prezime, grad, državu, kontinent. Davno sam čula predaju kako je Allah, dž.š., Njegovom rukom, na Njemu svojstven način zagrabio Zemlju i od te zemlje stvorio prvog čovjeka Adema, a.s. Stoga na svijetu imamo boja kože koliko boja zemlje. Iz tog razloga čovjek je najfleksibilnije biće. Moze se nakalemiti  na svakakve misli. Oblikovati se na razne načine, a pri tom je uvijek rodan i produktivan. Jedino što ne podnosi jeste pasivnost. Ako ga ostaviš -  prvo se skameni, pa onda raspadne i postane opet prah... što je i bio. Ovo kazivanje ne mora imati vjerodostojan lanac prenosilaca i nije predmet našeg zanimanja, ali mi je poslužilo da bolje razumijem naše međusobne, vizualne, misaone razlike, naš smisao postojanja i eventualno način djelovanja.  

KBM (official):
Koje biste dijelove iz romana izdvojili kao svojevrsne poruke čitaocu, odnosno koje su to poruke koje prožimaju roman kojim ste se predstavili javnosti?
Zineta Subašić: Kao odgovor na ovo pitanje izdvojila bih kraj romana. Kraj romana govori o tome šta je  Lejla Džananović,  djevojka iz Travnika, naučila tokom svog izbivanja iz domovine. Šta je tražila i očekivala, a šta našla.  Takoder, na kraju se nalaze i razmišljanja djevojke iz Teherana, a koja su više poruka vjerskih nadahnuća koja se dešavaju  u čovjeku, ako je u konstantnoj komunikaciji sa Stvoriteljem. Vraćamo se opet na RIJEČ, koja je ishod misli a koja je najčešći oblik komunikacije između Čovjeka i Stvoritelja. Zapravo inspiracija za mjesto radnje u romanu je upravo RIJEČ,  koja se desila između čovjeka i Gospodara svjetova. Bila je to sinajska planina na kojoj se susrelo najviše poslaničkih misija. Mjesto gdje su nastale tri religije i označen uspon i pad jedne civilizacije koja se pokušala suprostaviti Bogu. Na Sinaju,  Musa, a.s., je čuo izraz ili glas Gospodara. Pouke i poruke romana svaki čitalac formira za sebe, pa ću ja ovdje zastati. (smijeh)  

KBM (official): Nakon promocije u gradu Stuttgartu, gradu u kojem inače živite, očekuje vas i promocija u rodnom Mostaru. Radujete li se promociji u gradu na Neretvi i šta je planirano za samu promociju? Evo načina da pozovete sve one koji su u prilici da joj prisustvuju - da to i učine.


Zineta Subašić:
Dolazim iz porodice gdje djeca nisu saopćavala odluke roditeljima dok one ne bi bile vrijedne saopćenja. Riječ je imala ozbiljan domet, za nju se snosila odgovornost. Prožeta tim, mislila sam da ću promociju održati svugdje, osim u Stuttgartu i Mostaru. Allah, dž.š., je odredio drukčije. Ja sam se, ustvari, vratila po moju nafaku u moj Mostar. Tu su moji zakloni od različitih vremenskih nedaća i približno isti broj godina boravim u oba grada, Stuttgartu i Mostaru. I tamo i ovdje ja sam među svojima. Znam da su već obradovani onim što sam pokušala uraditi. Moje samopouzdanje je vjerovatno poraslo u druženju sa mojim mužem Hamzom, pored koga je teško imati praznog hoda. On mi dođe kao omjer trenutnih mogućnosti i intelektualnih dometa. Komunikacija s njim nije lahka, jer je njegov životni, iskustveni i obrazovni nivo puno zahtjevniji od prosječnog. Inače, još u Medresi sam naučila dovu: "Gospodaru  moj, prsa moja učini prostranim i odriješi uzo sa jezika moga. Gospodaru moj, učini da moj nijet dopre do srca mog sagovornika." Nakon nje, vlada vrijeme inspiracije i nadahnuća koje svaki čovjek rođenjem dobije. Šta je drugo misao, ako nije nadahnuće, a tek riječ... Roman „Makovi na Sinaju“ ima svoju nafaku. Tako su promotori u Stuttgartu bili akademik Ferid Muhić, književnik Hadžem Hajdarević i moj brat Džemal Juklo, profesor. Da smo sve to planirali, bilo bi teško ostvariti taj plan. Ovdje, u Mostaru, promotori su ponovo književnik Hajdarević i profesor Juklo, a čini mi posebno zadovoljstvo i čast što ću još jednom polagati ispit pred našom prof. Jasminom Demirović. Ne sumnjam da svakog profesora raduje uspjeh njegova učenika.
Koristim priliku izraziti srdačnu zahvalnost Medžlisu IZ Mostar i Kulturno-edukativnom centru za ženu „Sehara“ zbog prihvatanja organizacije promocije. I ovo je jedna od prilika za susret ljubitelja lijepe riječi, pa upućujem poziv na promociju zakazanu za 20. august 2015. godine. Promocija će biti održana u Studentskom hotelu Mostar, a početi će u 20 h.  

KBM (official):
Želimo vam uspješnu mostarsku promociju romana "Makovi na Sinaju" i da nas, i u godinama koje su pred nama, počastite sa još nekim lijepim i korisnim djelima. Hvala vam za razgovor!

Zineta Subašić: Hvala vama na pozivu, uz molbu Allahu, dž.š., da nas pomogne u ostvarivanju svake vrste dobra.