Karađoz-begova medresa je, u povodu ispraćaja 381. generacije maturanata i maturantica na umru, upriličila poseban program, 14. oktobra 2025. godine. Jedan segment tog programa je činilo i čitanje pisma koje su za tu priliku napisale Elma Garib i Medina Šahinović, učenice drugog razreda naše škole.
U pismu stoji zapisano:
“Poštovani profesori, dragi naši maturanti, cijenjeni roditelji i učenici, neka je svima nama večeras selam i milost našeg Gospodara, Koji je počastio srca onih koji Ga iskreno traže.
Večeras nije obična večer. Večeras naša medresa diše nekako drugačije. U zraku se osjeti smirenost, a u očima nas koji gledamo maturante – i ponos i suze. Jer. večeras naši maturanti ne odlaze samo na put. Večeras oni započinju jedno lijepo poglavlje. Večeras odlaze – na umru.
Odlaze da se odazovu pozivu Gospodara, da stanu pred Njegovu Kuću, da spuste glavu u suzama zahvalnosti i da izgovore riječi koje odzvanjaju svemirom: “Lebbejke Allahumme lebbejke.”
Dragi naši maturanti, dok večeras budete pakovali svoje kofere, znajte da sa sobom ne nosite samo odjeću i putne torbe. Nosite dove svojih roditelja. Nosite ponos svojih profesora. Nosite ljubav nas mlađih. I nosite odgovornost – jer vam je Allah ukazao čast koju mnogi samo sanjaju.
Nije mala stvar zakoračiti na tlo na kojem su hodili poslanici, gdje su meleki spuštali rahmet, gdje su srca osjetila blizinu nebeskog mira. Nije mala stvar otići na umru, a još manja stvar je otići tako mladi – čisti, iskreni, puni nade. Ali, ono što ovu vašu umru čini posebnom jeste to što idete zajedno. Ne kao pojedinci – nego kao generacija. Kao društvo koje je četiri godine dijelilo sve: noći bez sna, kahve poslije jacije, šale u hodniku, zajedničke dove pred test, i suze kad neko krene kući.
Sada zajedno idete na put ka Allahovoj Kući. Kolika je to čast! Da se vaša generacija, vaša priča, vaša zajednička sjećanja – završe umrom. Da vaš oproštaj od Medrese ne bude izlet, ne bude ekskurzija, nego… ibadet.
I možda večeras mnogi od vas osjećaju tugu. Tugu jer odlazite, jer ostavljate svoju Medresu, svoje prijatelje, ali sjetite se – niste vi samo putnici prema Mekki. Vi ste putnici prema Allahu.
Zato neka vam svaki korak bude ibadet, svaki pogled prema Ka’bi – smiraj, a svaka suza – oprost.
A vama, dragi profesori koji idete s njima… neka je svaka dova učenika, svaka njihova suza pred Ka’bom – i vaša nagrada. Hvala vam što ste ih učili ne samo riječima, nego svojim primjerom, saburom i osmijehom koji hrabri. Hvala što ste ih odgajali da budu oni koji će, kad stanu pred Allahovu Kuću, znati zašto su tamo.
Dragi maturanti, kad pogledate Ka’bu, kad vam srce zadrhti od ljepote i skrušenosti…
sjetite se nas. Sjetite se svih onih koji su vas gledali s divljenjem, koji su učili od vas, koji su u vama vidjeli dokaz da se trud, sabur i dova uvijek isplate.
Kad podignete ruke, molimo vas – učinite dovu i za nas. Za sve koji vas čekaju ovdje, da nam Allah podari priliku da kročimo tim časnim mjestom, da budemo dostojni onoga što nosi ime ‘učenik medrese.’
Znamo da će vas ovaj put promijeniti. Znamo da se s takvog mjesta niko ne vraća isti. I to je ono što nas raduje – jer želimo da se vratite bolji, čišći, puniji svjetlosti. Da ta svjetlost osvijetli i hodnike ove medrese kad se vratite, da je osjete i oni koji vas dočekuju osmijehom i oni koji vas ispraćaju suzama.
Sretan put, dragi naši maturanti! Molimo Allaha da vas sačuva na svakom koraku, primi vaše umre i vrati vas nama zdrave, nasmijane.
Vi niste samo naši maturanti – vi ste naš ponos, naša dova koja se večeras ostvaruje, naša inspiracija da budemo bolji.
A ova vaša zajednička umra… to je dokaz da su najljepša prijateljstva – ona koja zajedno idu Allahu. I da su najljepše generacije – one koje svoje putovanje završavaju pred Njegovom Kućom.
Umra mubarek!”