U okviru manifestacije „Mostarsko ljeto“ sinoć je, 18. jula 2025. godine, održana promocija knjige „Grane iz kojih niču ruke“, autorice magistrice Lejle Mušić, profesorice u Karađoz-begovoj medresi.
Promocija je održana u prelijepom ambijentu Instituta „Yunus Emre“, a uz sami Stari most. Ovaj značajan događaj u Mostaru organizovali su Karađoz-begova medresa i Narodna biblioteka Mostar. U ime organizatora promocije obratio se Omer Mičijević, direktor Narodne biblioteke.
„Pozdravljam vas i selamim u ime Narodne biblioteke i suorganizatora ove promocije, najstarije odgojno-obrazovne institucije, Karađoz-begove medrese, te Instituta 'Yunus Emre'. Ne bih ništa posebno istakao večeras, u ovom prelijepom ambijentu, osim zadovoljstvo činjenicom da smo zajedničkim snagama Karađoz-begova medresa i Narodna biblioteka Mostar bili podrška našoj profesorici Lejli kod izdavanja njene prve zbirke poezije i to nam pričinjava izuzetno zadovoljstvo“ – rekao je direktor Mičijević.
O knjizi „Grane iz kojih niču ruke“ govorili su: dr. Nermin Ormanović, dr. hfz. Lejla Boškailo i dr. Melida Travančić.
„Ono što mogu reći za ovu poeziju je to da u ovoj zbirci Lejle koja ovdje sjedi uopće nema. To je prvo što uočavam – nema autorskog ja. Ne prepoznajemo to. Mi znamo da u savremenoj poeziji, posebno nakon modernizma, mnogi autori su odbacili ideju da pjesma mora govoriti iz izravnog iskustva pjesnika. U poeziji Lejle Mušić ne čujemo autorsko ja. Nema ovdje lične priče, priče o identitetu, jednostavno ne prepoznajemo to. Umjesto toga, osjeća se glas koji dolazi negdje iznutra i to je moj neki prvi dojam pri čitanju ove zbirke poezije“ – kazao je doktor Ormanović.
O motivima u poeziji magistrice Mušić govorila je i doktorica hafiza Lejla Boškailo, profesorica u Karađoz-begovoj medresi.
„Ovo je zbirka poezije koja ostvaruje harmoniju između tematsko-stilskih i ontoloških, metafizičkih ciklusa. Četiri elementa – voda, vatra, vazduh i zemlja, po kojima su naslovljena čak i poglavlja same zbirke, u stihovima se pojavljuju samo zato što u samospoznajnom i spoznajnom procesu trebaju da iščeznu, iza njih ostaje samo praegzistencijalna praznina. Ostaje samo odsustnost ovog materijalnog svijeta i prisustvo svjesnosti, postojanja Jednog, Jedinog, Vječnog, Stvoritelja“ – istakla je doktorica Boškailo.
Završna promišljanja o zbirci „Grane iz kojih niču ruke“ dala je doktorica Melida Travančić.
„Ja neću nimalo pogriješiti ako kažem da je večerašnja promocija jedan svojevrsni kulturni događaj, ne samo u Mostaru, nego i u Bosni i Hercegovini. Mi nemamo dovoljno duhovne poezije, niti se takva poezija objavljuje, osim možda usamljenog primjera pjesnika Asmira Kujovića iz Sarajeva, koji ima u svojoj poeziji dimenziju duhovnosti, i evo sada cijela knjiga poezije Lejle Mušić 'Grane iz kojih niču ruke' govori o religijskoj, duhovnoj poeziji. Poezija je uvijek potreba da se sazna nešto više o sebi. Na toj poetskoj matrici, svoje pisanje, razgovore sa sobom, sa drugima i sa Bogom, započinje Lejla Mušić, knjigom simboličnog naslova 'Grane iz kojih niču ruke'. Duboko intimna, ova poezija otvara dijalog koji ima lirski subjekt sa sobom i prolaznim svijetom u kojem ona jeste i u kojem jesmo. Knjiga je ovo o prostoru između svjetova u kojima se zatiče biće koje je na putu da spozna svijet u sebi, tako i svijet oko sebe“ – poručila je doktorica Travančić.
Uz riječi zahvalnosti svima onima koji su doprinijeli da knjiga „Grane iz kojih niču ruke“ ugleda svjetlo dana, autorica magistrica Lejla Mušić je u svom obraćanju istakla:
„Riječ je najvažnija. Njena težina zavisi od oblika, trenutka u kojem je izgovorena, tona, intonacije koji je prate, facijalne ekspresije koju nudimo. Jer, riječ je i lijek i bol. Zato pazimo kojim od ova dva plašta ćemo je ogrnuti. S druge strane, da bismo je ogrnuli u plašt lijeka, plašt dobra – dobro u sebi moramo imati. Ono će u nama biti ako dušu hranimo dobrim, a to je knjiga. Knjiga kao uputa, ona jedina koja to jeste i knjige kao prozori u svijet i širenje vidika. To su sve druge kvalitetne knjige koje ćemo čitati i razmišljati o pročitanom. Tako postajemo boljim.“
Promocija je upotpunjena muzičkim numerama u izvođenju Adnana Pajevića, te moderatorskom riječju koju je vrsno interpretirala profesorica Harisa Ćukle, pedagogica u Karađoz-begovoj medresi.
Podrška ove večeri profesorici Mušić, kao što su to činili i u mnogim drugim prilikama svima ostalima, bili su profesori, odgajatelji, diplomanti i učenici Karađoz-begove medrese, a koji su ovu promociju učinili još posebnijom.
Foto: Medžida Pehilj