U gradu na Neretvi, 21-og dana mjeseca maja tekuće godine, Karađoz-begova medresa je ispratila još jednu generaciju svojih maturanata i maturantica – 366. Kao i proteklih godina, najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Hercegovini, i 366. generaciju je ispratila Svečanom akademijom, koja je priređena u Sportskoj sali USRC „Midhat Hujdur Hujka“.Program ispraćaja ovogodišnjih maturanata i maturantica Karađoz-begove medrese započeo je istog dana u 12 h defileom od Medrese smještene kod Starog mosta  do Musalle. Nakon klanjanja podne-namaza  u džamiji „Bosanski mudžahidi“ u Sjevernom logoru, uputili su se, na čelu sa svojim razrednim starješinama, ka Sportskoj sali, gdje su ih  očekivali članovi njihove porodice, rodbina, prijatelji, profesori, odgajatelji, građani Mostara.Svečana akademija započela je u 14 h svečanom šetnjom maturanata i maturantica kroz salu, dok je u pozadini Hor Karađoz-begove medrese učio tekbire i ilahiju, ističući: „La ilahe illallah me vodi pravim putevima, Muhammedun resulullah, Vječna lampa svjetli svima ...“Ašare na početku Svečane akademije proučio je  maturant hafiz Jusuf Bećoja, a potom su voditelji Berina Babić i Azer Vejzović uputili pozdravne selame i najavili kazivanje ulomaka iz četverogodišnje maturantske priče, koje su posjetiocima govorili maturanti i maturantice: Minel Jazvin, Ahmed Nasić, Firdevsa Jelovac i Adnana Gazić. Poručili su jasno i glasno, iz iskrenih mladalačkih srca:„ Naša srca su danas ispunjena radošću, a čista duša se otvara da svjedoči medresanske godine mladosti. Četiri proljeća sa ružama voljenog Mostara, krasili smo njegove ulice, a cilj je bio jedan: Da naš svaki korak bude korak bliže Džennetu i da blagodati Božije uvidimo prije nego što prođu.“Koliko je u njihovim srcima, ali i u srcima preostalih 37 insana, ukupno 41, koliko ih je ove godine ispratila Karađoz-begova medresa, Mostar ostao duboko urezan, svjedoče i stihovi koje su prenijeli do srca prisutnih:„ Opet će naš stari Mostar,  utočište mnogih srca postati,  i svaki put kad daleko odemo,  negdje u srcu će nam ostati. Ova svjetlost i ovaj kamen,ostaje pečat naše mladosti,kao najljepši dio naših života,kao simbol naše radosti.“Nakon ovih stihova srca svoja su potpuno otvorili svojim roditeljima, rodbini, prijateljima i svim prisutnima, pozvavši razrednika muškog odjeljenja 366. generacije, prof. Aida Tuleka, da ih po posljednji put – svečano prozove. Kroz tu prozivku upoznali smo ih u svjetlu kakvim su sjali i zasjali tokom medresanskog hoda.Prije samog čina prozivke prof. Tulek je kratkim slovom o 366. generaciji dao uvid u to ko su momci koje danas Karađoz-begova medresa ispraća. Radost, zbog toga što jeste imao priliku da im bude razrednik, i što ih danas, na kraju njihovog uspješnog medresanskog puta, može svečano i po posljednji put prozvati, prof. Aid Tulek nije krio. Uz to, bio je i tužan, jer ispraća svoju prvu generaciju maturanata, a oni koji su prvi najviše se i vole, naglasio je.Naglasio je i njihove uspjehe dosegnule i do velikog Londona, a potom ih i po posljednji put prozvao ovim redoslijedom: Alić Edin, Bećoja Jusuf, Bjelić Kenan, Čavčić Ammar, Čolaković Amar, Ćosić Senid, Ćulov Ismail, Delić Haris, Durkić Ajdin, Golić Fuad, Guja Rijad, Hadžić Sead, Hadžiefendić Ahmed, Hajdarević Hikmet, Hujdur Adin, Jazvin Minel, Jazvin Nedim, Mujanović Evelin, Nasić Ahmed, Šafro Dženis, Šehić Nermin.Od ovih učenika posebno je, zbog odličnog učenja i medresanskih uspjeha, razrednik istakao sljedeće: Jusufa Bećoju, Ajdina Durkića, Ammara Čavčića-ponos 366. generacije, Rijada Guju, Šehić Nermina, Amara Čolakovića, Jazvin Minela i Hujdur Adina.Poslije svečane prozivke maturanata, ponosni razrednik prof. Aid Tulek je pozvao da se cijenjenom skupu obrati najbolji među njima, učenik koji je tokom medresanskog školovanja imao sve zaključene petice, i pored nastavnih uzeo učešća i u mnogim vannastavnim aktivnostima, te se okitio odličnim rezultatima s raznih takmičenja, ali i uspjesima u Sekciji hifza Medrese, naučivši do sada pola Kur'ana napamet. On je Đak generacije, a zove se Rijad Guja.Obraćajući se prisutnima podsjetio je svoje prijatelje i prijateljice iz generacije na prijateljstvo koje je Medresa i njima ponudila i koje su gajili i stvarali četiri godine, a koje će ponosno i ljubomorno čuvati i nakon izlaska iz odaja Medrese. U amanet generacijama koje ostaju u Medresi je ostavio poruku, kazavši da svoj medresanski hod popločaju ilumom i ahlakom, i da čuvaju ono što im Medresa nudi, kao što je to radila i njegova generacija.Ilahijama: „Putnici“, „San“, „Šamije“, koje je specijalno za ovu svečanu priliku napisao Mirsad Puce, dugogodišnji Medresin prijatelj, Hor Karađoz-begove medrese je uljepšao Svečanu akademiju, i doprinio da i iz stihova ilahija posjetioci u Sportskoj sali ponesu neku od poruka o čuvanju bošnjačkog amaneta, vjere islama, i predanosti toj vjeri u kojoj jesmo.Čast da predstavi ženski dio čeljadi 366. generacije imala je razrednica prof. Merjem Muratović – Šuta. Dvadeset djevojaka prozvala je ovim redoslijedom: Abaza Sadeta, Avdibašić Ehlimana, Bušatlić Lamija, Ćorić Amina, Dedić Emina, Draginović Mujesira, Elezović Umija, Gazić Adnana, Gobeljić Amela, Gobeljić Lejla, Hadžić Mersiha, Jelovac Firdevsa, Mujagić Selma, Mujanović Džejlana, Mumanović Naida, Mršo Danira, Osmanagić Emina, Osmanović Azra, Seferović Amina, Šuta Seida.Za postignute uspjehe na takmičenjima, odličan uspjeh tokom medresanskog školovanja, prof. Merjem Muratović – Šuta je posebno istakla sljedeće učenice: Abaza Sadetu, Ćorić Aminu, Gazić Adnanu, Jelovac Firdevsu, Osmanagić Eminu, Osmanović Azru i Seferović Aminu, a potom i pozvala najbolju među njima – Firdevsu Jelovac, da se obrati skupu kao Đak generacije.Firdevsa Jelovac je istakla kako generacija s kojom je stasala četiri godine nije dala preprekama i problemima da je pređu ili potope već je čvrsto plovili uzburkanim morem, kitila se uspjesima i hairli stigla do medresanskog kraja. „Putovanje kojim smo hodili na nama je ostavilo neizbrisiv trag. Trag koji će zauvijek ostaviti svjetlo u našim srcima“- kazala je Firdevsa Jelovac.Da medresansko putovanje 366. generacije Karađoz-begove medrese nije nimalo bilo lahko potvrdili su i sami maturanti kada su odlučili svojim profesorima dodjeliti i hedije u znak zahvalnosti za odricanje, trud, vrijeme koje su uložili kako bi njihov medresanski put što lakši bio, a san medresanski se ispunio ...Muško odjeljenje hedije je dodjelilo profesorima: Šefik ef. Čavčiću,  za nesebičnu pomoć tokom medresanskog hoda, a posebno oko organizovanja maturantske ekskurzije; kurra-hafizu Arminu Abazi za podsticanje na druženje s Kur'anom, nesebično zalaganje u tome i uspjehe koji su bili zagarantovani nakon toga; Šefki ef. Tinjaku, direktoru Karađoz-begove medrese, za nesebičnu pomoć i zalaganje za njih u protekle četiri godine, te razrednom starješini prof. Aidu Tuleku, za sve one trenutke odricanja, truda, zalaganja i svesrdne pomoći njima i njihovom što boljem uspjehu, koji je danas bio očit u ovom svečanom akademskom danu.Žensko odjeljenje hediju za nesebičan trud, rad i zalaganje oko njih dvadeset dodjelilo je svojoj razrednici prof. Merjem Muratović – Šuta.Maturantima i maturanticama su se na Svečanoj akademiji obratili: Šefko ef. Tinjak, direktor Karađoz-begove medrese, prof. Senad Omerika, predstavnik Ministarstva nauke i obrazovanja HNK-a, Seid ef Smajkić, Muftija mostarski, te Ismet ef. Spahić, naibu-reis IZ u BiH.Direktor Medrese je, tokom svog obraćanja, posebno akcentirao marljivost i predanost ove generacije za učenjem i uspjesima koji nisu mogli izostati nakon truda i zalaganja unesenog u taj proces.Ismet ef. Spahić se u svom obraćanju posebno zadržao na značaju rada i postojanja medresa diljem naše domovine, kazavši kako su njihovi maturanti i maturantice svjetiljke koje svijetle u ovom mraku koji nas još uvijek okružuje. Posebne čestitke uputio je kolektivu Karađoz-begove medrese, te roditeljima maturanata i maturantica na postignutom uspjehu koji se danas očituje u Mostaru.U nove životne pobjede, van odaja Karađoz-begove medrese,  hair-dovom 366. generaciju maturanata i maturantica ispratio je Muftija mostarski.Dok je Hor Medrese izvodio ilahiju „Uspomene“, učivši: „Uspomene sebi prizovem, dane medrese k'o slatke snove“, maturanti i maturantice, na čelu sa svojim razrednim starješinama, su se polahko redali ispred bine, gdje su im čestitke upućivali profesori, odgajatelji, roditelji, rodbina, prijatelji i dobronamjerni građani Mostara, ali i oni jedni drugima, grleći se bratski i sestrinski, dopuštajući suzama da im svjedoci na medresanske dane budu zauvijek.Meadin Mrndžić