Karađoz-begova medresa u Mostaru najstarija je odgojno-obrazovna institucija u Hercegovini, a druga po starini u našoj domovini.
Osnovana je 1557. godine iz dobara čuvenog i najvećeg vakifa Hercegovine – Karađoz-bega, a u ovoj kalendarskoj godini obilježava 463 godine od osnivanja i 25 godina od reaktiviranja rada, koji se desio 18. septembra 1995.
Ovih dana svoje školovanje privodi kraju još jedna generacija Karađoz-begove medrese, 375. po redu. Medresansko obrazovanje, koje je započela 2016. godine u školskim klupama i sva ustreptala od radosti što je dio plejade odabrane Karađoz-begove čeljadi, 375. generacija četiri godine poslije završava online nastavom, tako provodeći svoje posljednje medresanske dane.
Uspjela se, zajedno sa svojim razrednicima i razrednim odgajateljima, profesorima Šefkom Tinjakom, Ramizom Bandić-Kafadar, Aldinom Boškailom, Saudinom Husić-Ćenan i Suadom Mujakićem, bar na trenutak radovati svojim maturantskim danima i ispraćaju uz manifestaciju „Dani Karađoz-begove medrese“.
Uspjela je uživati onako generacijski u svečanom otvorenju manifestacije, u dobrovoljnoj maturantskoj akciji darivanja krvi, Humanitarnom bazaru, druženju sa akademikom i književnikom Dževadom Karahasanom, radujući se i ostalim sadržajima: promociji knjige „Oluja i mir“ maturantice Hurije Proho, druženju sa istaknutim bh. sportistima, Večeri Kur'ana, maturantskom defileu, a ponajviše Svečanoj akademiji.
No, sve se to zaustavilo širenjem korona virusa i u našoj zemlji, te obustavom redovne nastave.
Generaciju maturanata i maturantica, prepoznatljivu po raznim uspjesima tokom svog školovanja, na Svečanoj akademiji, koja se trebala održati u subotu, 11. aprila 2020. godine, razrednici bi, s ponosom, prozvali sljedećim redoslijedom:
Na čelu generacijske kolone je 20 momaka, predvođenih razrednikom profesorom Šefkom Tinjakom, a oni su: Aldin Bajrić (Visoko), Haris Brkić (Konjic), Jusuf Buljubašić (Zavidovići), Benjamin Cero (Konjic), Hasan Gološ (Mostar), Afan Hrgić (Sarajevo), Amar Hrgić (Sarajevo), Kerim Hujdur (Prozor), Armin Husić (Brčko), Said Keskin (Mostar), Ensar Lizde (Mostar), Belmin Maksumić (Mostar), Ilham Marić (Mostar), Mustafa Mekanić (Milići), Mirza Merzić (Mostar), Kenan Mezit (Mostar), Benjamin Šćuk (Prozor), Harun Šehić (Mostar), Haris Šuta (Mostar) i Bilal Topalović (Livno).
Među dva momačka odjeljenja u 375. generaciji našlo se i ono djevojačko – sastavljeno od 27 lica uobličenih mahramom, a predvođenih razrednicom profesoricom Ramizom Bandić-Kafadar: Amna Alam (Mostar), Aldina Bajrić (Visoko), Merisa Bešić (Jablanica), Dženana Butković (Živinice), Sumeja Čevra (Čapljina), Zijada Čolak (Konjic), Almedina Čomaga (Konjic), Aiša Filan (Gornji Vakuf), Harisa Gološ (Mostar), Lejla Gvozden (Gornji Vakuf), Emina Hodžić (Sarajevo), Amira Jazvin (Konjic), Emira Jazvin (Konjic), Dalila Kovačević (Prozor), Merima Kuko (Gornji Vakuf), Elma Landžo (Konjic), Elda Macić (Konjic), Lejla Marić (Mostar), Hana Omerika (Mostar), Hurija Proho (Jablanica), Hedija Rabijić (Gornji Vakuf), Binasa Šehić (Zavidovići), Smaila Šić (Bugojno), Alema Šijak (Gornji Vakuf), Lamija Šišić (Konjic), Džula Šošić (Gornji Vakuf) i Ilma Žiko (Konjic).
Na kraju generacijske kolone također je 20 momaka, koji su do kraja medresanskog školovanja stigli predvođeni razrednikom profesorom Aldinom Boškailom. Oni su: Enver Bašić (Mostar), Abdulah Bikić (Brčko), Hamza Cikotić (Mostar), Bejnamin Čelenka (Zenica), Eldar Čolak (Mostar), Aldin Ćorić (Mostar), Mirnes Dilberović (Mostar), Irman Džafić (Mostar), Nihad Đulić (Mostar), Enes Hodžić (Brčko), Edis Hrnjica (Konjic), Mustafa Kosović (Mostar), Damir Nišić (Živinice), Alem Pezić (Mostar), Ismail Pintul (Mostar), Alija Pobrić (Mostar), Ibrahim Redžović (Mostar), Adis Šipković (Mostar), Arman Nur Šunje (Mostar) i Ines Zukić (Konjic).
Među ovim momcima i djevojkama nalaze se ponajbolji na školskim, gradskim, kantonalnim, Rijasetovim takmičenjima iz različitih oblasti, ali i oni koji su uspjeli tokom svog medresanskog školovanja naučiti hifz, kao što je to slučaj sa hafizom Lejlom Marić.
U generaciji koju ispraćamo na ovaj neobičan način, uz rastanak neobičan i njima i nama – profesorima i odgajateljima, zasigurno su momci i djevojke koje će, koliko je sutra, znati odgovorno nositi baklju islama na ovim prostorima.
Umjesto zvuka melodije kaside kojom smo do sada ispratili sve generacije maturanata i maturantica, neka za ovogodišnju, u situaciji takvoj kakva jeste, od srca poteknu od njihovih profesora i odgajatelja stihovi te kaside, stihovi „Uspomena“:
„Kada stazom pored Medrese,
zaborav hladni vjetar donese,
reći ću suzi da stane,
da vrati moje mladosti dane.
Uspomene sebi prizovem,
dane Medrese k'o slatke snove!
Kada šutnja mehka i pitoma,
uđe tiho pod strehu doma,
reći ću suzi da stane,
da vrati moje mladosti dane.
Uspomene sebi prizovem,
dane Medrese k'o slatke snove!“
Neka su vam hairli i uspješne nove životne staze, generacijo!