KBM - Učenici i diplomanti Karađoz-begove medrese bili dio “Marša mira 2019.”

U Srebrenici je obilježena još jedna godišnjica genocida koji je izvršen nad bošnjačkim stanovništvom 11. jula 1995. godine. Ono što je prethodilo obilježavanju i ove godišnjice jeste „Marš mira“, kojim se prisjeća pređenog puta i pokušaja Srebreničana da se domognu slobodne teritorije tih bolnih ratnih godina.

Kao i prethodnih godina i ove su naši učenici i diplomanti bili učesnici „Marša mira“, želeći i na taj način saosjećati sa preživjelim Srebreničanima, koji su izgubili svoje najmilije u genocidu koji je izvršen nad njima. Jedan od učesnika ovogodišnjeg „Marša mira“ bio je i Muhamed Arifović, softa Karađoz-begove medrese. On je, zajedno sa svojim Brčacima, kao i sa ostalim učesnicima, među kojima je bila i njegova školska medresanska prijateljica Adna Hodžić, prešao cjelokupnu stazu tog zahtjevnog puta, te klanjajući dženazu u Memorijalnom centru u Potočarima odao počast novoukopanim žrtvama srebreničkog genocida.

O obilježavanju ovog bolnog datuma, o putu koji je prošao, Muhamed je rekao sljedeće:

“Mjesec juli je mjesec tuge, ali i nepravde. Jedanaesti juli je datum koji treba upamtiti i nikad ne zaboraviti! Broj 8 372 podsjeća na to i poziva nas tome! Put koji sam prošao tokom ‘Marša mira’ je težak, najkrvaviji put. Na taj put sam morao otići, stavio sam to sebi u zadatak. Morao sam vidjeti tu istinu, čuti tu najtužniju srebreničku priču, jer rat nisam prošao. Rođen sam godinama nakon njega. Smatram da svi mladi našeg naroda trebaju proći taj put, da na taj način budu svjedoci genocida u Srebrenici. Trebamo biti jaki i svake godine nas sve više i više treba biti na ‘Maršu mira’ – da učimo i da drugima prenosimo te ratne lekcije. Put od Nezuka do Potočara ima višestruki značaj za naše Srebreničane. Oni su tim putem koračali u slobodu, tražili su je. Mnogi su izgubili svoje živote, ali i mnogi su preživjeli da danas budu svjedoci svega što se tada događalo.“

Muhamedova poruka za kraj razgovora bila je:

„Svaka suza majke Srebrenice govori više od hiljadu riječi. Milion riječi! U Potočare treba otići da budemo uz naše majke Srebrenice, da pamtimo, opominjemo i pronosimo naučenu lekciju o tome šta se tu desilo. Na mlađima svijet ostaje i mi moramo biti oni koji će preuzeti baklju čuvanja sjećanja na genocid u Srebrenici i nikad ne smijemo dopustiti da se to zaboravi! Od ove godine, pa svih narednih ću, akoBogda, ako mi Allah, dž.š., to omogući, biti učesnik 'Marša mira'.“