Bosanska ilovača je moje sve: moje rođenje, moj život i moja smrt. Rođena sam na ovoj zemlji, satkana od iste. Jela plodove iz ove ilovače ponikle. Gojena prema običajima u brazde joj pohranjenim. Stopala bosa gazila su  krvlju nadojenu zemlju. Šibana ovdašnjim vjetrovima pod olujnim nebom koračala. Ja sam ljiljan.  Bosanski ljiljan ne raste drugdje. Ima ga malo i samo tu na ovoj ilovači. Pod ovim nebom šiban ovim vjetrom. Ne mogu njega Pirineji i Alpe. Ne mogu njega Po i Rajna. Ne mogu njega ni francuske kiše. Njega može Prenj i Igman, Neretva i Bosna, bosanske kiše...  Tako i ja.


Možda je ovdje moj opstanak neizvjestan, ali drugdje nije moguć. Ovdje imam priliku da se borim i da svoje korijenje dublje uronim u ovu zemlju, jer korijeni moji bosanski ne mogu druge zemlje. Rado bi mene tuđe šljunkare zvale svojim cvijetom. No, tamo ja bih svehnula. U trenu ljepota bi humus postala. Od silnog sjaja samo bi trulež ostala.  Ne govori iz mene ni poeta ni patriota ili bar ne samo oni. Iz mene progovara potreba za životom. Pluća kojima je tuđi zrak k'o ribama kopno.  Um što tuđina mu je k'o zdravom ludnica.  Stopala što bi ih tuđe tlo k'o bodeži ranjavalo. Duh što bi bio zarobljen k'o ptica u krletci.  Zar onda ja da hrlim toj nevolji u zagrljaj? Ko hoće nek'  trči u smrt tuđinsku. Ja neću! Ne mogu!


Ne brini ti za mene. Ova zemlja neće izdat čedo svoje. Hvala Bogu, tu čista voda teče i rađa krompir bosanski i smokva i maslina hercegovačka i jabuka i šljiva  sprečarska i još štošta. Ako me za samoću  pitaš, znaj da ova zemlja neće ostat pusta ako ti odeš. Tu će biti moj babo i moja mati, moja braća i moje seje. A, akobogda, pod mojim srcem će nova čeljad bosanska rasti.  A tebi polje široko. Traži drugi dom. Traži ognjište što te neće tuđinom zvati. Imam još nešto da ti kažem sad kad prelaziš prag bosanski. Ova zemlja će plakati, čekati i praštati.  A ti od sad pa nadalje u tuđini si prognanik, čovjek bez kuće, čergar što luta, zarobljenik slobodnog hoda. Putniče, znaj da će ti sve kuće ovog svijeta mimo ove biti samo loša konačišta. Pa, eto, sretan ti put...
 

Autor: Hurija Proho, III B Karađoz-begove medrese